Sjedim pred praznim papirom i oprostite mi, vrtim u glavi uspomene. Teško mi je pisati o našem dragom past guverneru, Jusufu Šehanoviću. O sjajnoj učiteljskoj, profesorskoj, znanstvenoj karijeri, o dragim ljudima koje je na tako „svoj“ način volio, o njegovu gradu Poreču i ljepoti mora, o Lionsima? Ne znam.

Kada bilo što pomislim, opet vidim njegov iskreni osmijeh pun sjete i blagosti i mir kojim je zračio. I ponovno se čudim tom velikom čovjeku, prijatelju, kojega nikada nisam vidjela ljutitoga, iznerviranoga, ili nestrpljivoga. Sada bih se i ja poput njega, trebala zapitati, ne tko je Nada, već „Tko je Jusuf?“ Pitanje je postavio u svom glasovitome uvodniku na XX Konvenciji Lionsa kroz nadasve inspirativni tekst, a odgovor je dao  jednostavnim riječima: „Smijmo se, družimo se, pomažimo sebi i drugima. To je formula opstanka života.“ I tu prestaje svaka priča o Jusufu profesoru, o Jusufu znanstveniku, o Jusufu Lionsu i ostaje ono što je najvrednije, priča o Jusufu čovjeku.

Hvala ti Jusufe uz umirujuće stihove R.M.Rilkea iz pjesme Jesenji dan:

Bože, vrijeme je. Ljetno slavlje je bilo veličanstveno

Sada spusti svoje sjene na sunčani sat

I pusti vjetar u doline............

Osijek, 21.12.2016. godine                                                                      Nada Arbanas PDG