Dragi brate Zvonimire!

Nema te vrhunske logike niti savršene ljudske mudrosti koja će prihvatljivo obuhvatiti prestanak  života .Sva naša znanja ufanja i vjerovanja postaju krhka u momentu potresenosti viješću o umiranju nekog dragog. Neminovna izvjesnost umiranja ne ublažuje našu tugu.

Mi Lajoni opraštamo se od tebe kao brata, ali i kao tvoji prijatelji. Posvetio si nam puno svog vremena , svoje dobre volje i plemenitosti. Tvoja posvećenost ljepoti života, radostima, spremnost na žrtvovanje za druge izvirala je iz  tvojih najdubljih uvjerenja  liječnika ,humaniste, lajona. Tvoj je optimizam zračio i osvajao okolinu snagom prekrasne ljudske dobrote. Znao si se veseliti, držao si do pravih vrijednosti cijeli svoj život. 

Odradio si puni radni vijek nesebično služeći svom narodu. Znam da bi mnogi iz prisutnog mnoštva mogli posvjedočiti da si bio izvrstan ,požrtvovan  doktor i častan čovjek.

I na zalazu tvoje profesionalne karijere, kad ti se ukazala nada, da imaš milost ne živjeti više toliko za druge, da si stvorio uvjete više   uživati sa svojom obitelji, baš kad si počeo ostvarivati svoje planove o mirnijim danima, kad si se ponadao kako ćeš više vremena provoditi na nikad dovoljnom godišnjem odmoru na moru, uživati na svojoj maloj barci u ribolovu, ljepotama plavih sutona, kad si   novim zadovoljstvom  gradio svoje snove- sve je iznenada prekinuto.

Koja logika i koji razum može to opravdati, obrazložiti, koja bi nas  ljudska mudrost mogla ohrabriti da i mi budemo plemeniti, dobri ,požrtvovni, nesebični.

Ostaje poput glasnog bola pitanje:“ Zar je moguće da je smrt kraj?!“

I poput mirne duboke rijeke snažan odgovor: “Takav život i takav svijet bili potpuno besmisleni! Smrt je novi početak!“

Stoga poslušajmo naša tužna srca koja  kucaju i pričaju  o novom početku, koja nas jedina mogu utješiti da naš brat Zvonko sad jedri na nebeskom moru, da njegov život nije bio utaman, da je ona ista ljepota i dobrota i nesebičnost koju je on nama darovao sada njegova plaća koju je itekako zavrijedio.

A tuga i oporost što nas u ovom času tišti žal je za njegovim osmjesima, za duhovitošću kojom nas je uveseljavao, žal je za njegovim preranim odlaskom, za obećanim druženjima kojih neće biti, žal je za gubitkom sigurnosti koju suprug i otac znači obitelji, žal je za onim ljepotama koje bi se desile da je još ostao s nama.

Sa zahvalnošću ispraćamo te dragi brate. Ostavljaš nam lijepe uspomene.

Mi brodski lajoni ponosni smo što si naš brat.!

Neka te dragi Bog čuva.
Zbogom dragi naš Medo!

Sahrana je danas na gradskom groblju u Slavonskom Brodu u 16.00 sati.