In Memoriam: Miroslav Andrišić

Poštovana obitelji,

Poštovani prijatelji našeg Miroslava,

Završen je jedan sadržajan i bogat život, zatvorila se jedna knjiga, ne samo lijepih korica, već i bogatog sadržaja, knjiga koja je puna dobrih, lijepih i plemenitih djela.

Doc, tako smo ga mi zvali, je rođeni Valpovčanin, ovdje je završio osnovno i gimnazijsko obrazovanje, kasnije ga životni put odveo na studij stomatologije, završetkom kojeg se vraća u naše i njegovo Valpovo i ovdje zajedno sa svojom Gordanom podiže i odgaja Luku i Miroslava, sudjeluje u obrani i stvaranju Hrvatske države, kao član Kriznog stožera, aktivan je na mnogim područjima društvenog i političkog života i još mnogo toga.

Faktografskim nizanjem podataka, činjenica i datuma, nebi rekli ništa novo i nešto što već svi mi ne znamo.

Doc je ostavio vidljiv trag u našoj sredini, koju je tako volio i Vi svakako očekujete da ja Doca hvalim, a ja to neću učiniti reda radi i običaja, već ću Vam Doca pokušati dočarati kao čovjeka i prijatelja, kao istinskog Lionsa.

Volio bih Vam dočarati, kako bi mogli zamisliti, kakva je to privilegija bila sjediti i šutiti u društvu tog čovjeka  i slušati misli jednog zaista pravog i istinskog demiurga, stvaratelja, čovjeka koji nikada nije rušao, već naprotiv stvarao i tjerao nas na taj put, ne riječima, već svojim postupcima i djelima, čovjeka koji je nekom, nama , nevidljivom silom okupljao i unosio duh razuma i vedrine u milje u kojem je u tom trenutku bio.

Kroz život je uvijek išao spuštenog garda, jer je smatrao, dapače vjerovao, da su svi ljudi nalik njemu, da su dobri i plemeniti i da imaju prema okolini empatiju, kao što ju je i on imao.

Za Doca bi vrijedila misao velikog Atenskog vojskovođe Perikla: „Gdje vrlini najveće nagrade daju, tu i najbolji građani niču.“

Doc, mi, tvoji prijatelji, sigurno smo , barem za mrvicu, bolji građani, zbog tvojih vrlina, koje si usadio u nas.

Naučio si nas puno toga, a nama ćeš ostati u sjećanju kao bezvremenski majstor nekih kulinarskih vještina, načina pijenja vina, kartanja belota i nezaboravog, britkog i sjajnog humora koji je izvirao iz tvoga bitka.

Moram priznati Doc, da mi nedostaju naše kave prijepodne nedjeljom i kartanje poslijepodne, a rezultat je neriješen i ne znamo tko je pobjednik?

Partija još nije završena i kako kaže Jesenjin : „Ovo nije zbogom jer urečeni rastanak i bez našeg htijenja obećava i sastanak, zar ne.“

I na krajo Doc, sada ja moram tebe pitati, kao što si ti uvijek mene pitao na kraju svakog dijeljenja: „Zašto si odigrao tu kartu?“

Obraćam ti se sa „Ti“, samo iz jednog, jedinog razloga, kako kažu stihovi Jacquesa Preverta (Žaka Prevera): „Oprosti šti ti kažem ti, Ja kažem Ti svima koje volim.“

Neka ti je laka Slavonska, Hrvatska zemlja!

Počivao u miru Doc!

LC Valpovo Belišće